Translate

31. 8. 2018.

Kapri


Da li je Kapri samo stena u moru, kako nam je objasnio naš vodič ili je ipak nešto više od toga, rešila sam da proverim baš na svoj 30-ti rođendan. U obilasku Napuljskog zaliva, Kapri je meni i drugarici sa kojom sam putovala, bilo jedno od mesta pri vrhu liste prioriteta za obilazak.

Od osamnaestog, a posebno u devetnaestom i početkom dvadesetog veka, Kapri postaje inspiracija umetnicima širom sveta. Oskar Vajld, Feliks Mendelson, Klod Debisi, Rajner Marija Rilke, a kasnije i Grejam Grin, Žan Pol Sartr, Rudolf Nurejev, Pablo Neruda i mnogi drugi čuveni umetnici stvarali su svoja dela i uživali na sunčanim obalama Kaprija. Maksim Gorki je svoj roman Mati napisao baš na Kapriju u vili Krup, gde se i danas nalazi njegov pisaći sto. Kasnije je Kapri još više dobio na značaju zahvaljujući filmskim ostvarenjima, zbog kojih ovo ostrvo i danas važi za simbol glamura i zabave džet seta.

Ostrvo Kapri je podeljeno na dva dela. Jedan je grad koji nosi isti naziv kao ostrvo i izgrađen je na uzvišenju sa istočne strane ostrva, a drugi je Anakapri, koji je smešten na još dosta većoj nadmorskoj visini, u brdima na zapadnom delu ostrva. 

Prvo što sam videla od Kaprija je luka Marina Grande na severu ostrva, gde smo se iskrcali, da bismo za samo nekoliko minuta vožnje autobusom stigli u gradić Kapri, koji je zvanični centar ostrva. U njegovom središtu se nalazi poznati Piazzetta trg, čiji je zvanični naziv Piazza Umberto I, ispod koga se u svoj svojoj veličanstvenosti mogu videti dolomitske litice okružene morem. Tu su i brojni kafići, restorani i prodavnice različite robe.

Od centralnog trga u različitim pravcima se granaju uske i krivudave uličice. Jedna od njih nas je odvela u dvorište vile za koju smo mislile da je park, da bismo nakon čitave serije fotografija panoramskog pogleda i svih vrsta rastinja u bašti, shvatile da je kapija zaključana i da smo ustvari na privatnom posedu. Baštovan nam je otvorio kapiju i ljubazno nas ispratio uz informaciju kako je to bila vila Musolinijeve ljubavnice.

Iz Kaprija smo se uputile u Anakapri, do kojeg smo stigle lokalnim autobusom. I to mesto je simpatično, a najveći doživljaj mi je bio vožnja uspinjačom sa otvorenim kabinama u koje staje samo po jedna osoba. Uspinjačom se stiže do najviše tačke ostrva - vrha Monte Solaro, koji se nalazi na 589 m nadmorske visine. Odatle puca pogled na morsko plavetnilo, Napuljski zaliv i Vezuv.

Kapri je okružen mnogobrojnim pećinama od kojih je najpoznatija Plava pećina, koja je i jedna od najposećenijih atrakcija na Kapriju. Naravno, naziv je dobila po boji mora unutar i oko nje. Zbog uskog prolaza, u ovu pećinu se može ući samo malim čamcem koji prima svega nekoliko ljudi. Odmah iznad Plave pećine nalaze se ruševine vile Damecuta, jedne od dvanaest rezidencija Tiberija.

Turisti na Kapriju obično obilaze Avgustovu baštu, koja je dobila naziv po prvom i najprosperitetnijem rimskom imperatoru Oktavijanu Avgustu. Dosta su posećene i vile Jovis i San Michele, Tiberijeva pećina, Svetionik kula i brojne crkve, među kojima se izdvajaju Santa Maria del Soccorso i manastir San Giacomo. Od svih atrakcija na Kapriju, meni je generalno najupečatljiviji spoj arhitekture i prirodnih lepota, koji daje poseban kolorit ovom ostrvu.

Na južnoj obali Kaprija kupale smo se na plaži Marina Piccola, pored koje se nalazi mala luka, okružena masivnim stenama, a u blizini je ostrvo Faraglioni. Iako je za moj ukus pretrpana turistima, na ovoj plažici sam se sasvim fino rashladila. U povratku smo malo kasnile na poslednji trajekt koji je već isplovio iz luke kada smo trčećim korakom stigle, ali uz pomoć ljubaznog kapetana drugog broda, koji je pozvao svog kolegu da se vrati i pokupi nas, naš obilazak Kaprija imao je srećan kraj :).

20. 8. 2018.

Amalfi obala


Odakle god da je posmatrate, Amalfi obala izgleda bajkovito i nestvarno. Obilazak ove obale drumskim putem oduzima dah, bukvalno, ne samo zbog prelepih pejzaža, već i zbog vožnje po oštrim krivinama usečenim u strme litice. Iz morskog ugla je jednako fascinantna, a iz vazduha je možete celu obuhvatiti pogledom i opet mami uzdahe. Zato je treba videti i doživeti iz svih perspektiva!

Svih 40 km Amalfi obale, pribijene uz divlju planinu Lataro, izgleda baš kao na razglednicama. Smenjuju se mediteranska vegetacija, stenoviti grebeni, zalivi, uvale, pećine i raznobojne kuće i kućice, a sve to je uokvireno tirkizno plavim Tirenskim morem. Mesta duž obale su dobro povezana autobuskim i brodskim linijama i svako naseljeno mesto u regiji ima direktan pogled na more. Put uz obalu izgrađen je još 1850. godine, a mene je fasciniralo kako njihovi vozači voze brzo i vešto po tim opasnim krivinama.

Cela obala je dobila naziv po istoimenom gradiću Amalfi, koji predstavlja centar dešavanja u regiji. Nekada je Amalfi bio značajan pomorski centar, a danas je prestižno turističko mesto, gde letuju uglavnom oni sa dubokim džepovima. Mi ostali tu dođemo na izlet :). Ovo mesto ima neki svoj poseban šarm, interesantnu arhitekturu, simpatične barove i restorane i lepe plaže, koje su u sezoni dosta pretrpane turistima.

U najzapadnijem delu obale Amalfi nalazi se još jedno mesto kao iz bajke, Pozitano. Osim što je simpatično i šareno, takođe je papreno skupo mesto jer se, pri svom proputovanju kroz Italiju, tu obično stacioniraju turisti koji dolaze sa drugih kontinenata, među kojima je najviše Amerikanaca. Za Pozitano, kao i za druga mesta na Amalfi obali, karakteristično je da gde god da krenete, morate stepenicama. U središnjem delu Pozitana nalazi se uličica sa kamenim pločnicima i mnogobrojnim suvenirnicama, koja je specifična po bugenvilijama i ljubičastim visterijama i važi za jednu od najlepših malih ulica Mediterana.

Jedna od poznatijih atrakcija smeštenih uz Amalfi obalu je Vila Ruffolo, koja se nalazi u gradiću Ravelo. Poznata je po prelepom vrtu sa statuama, fontanama, palmama i mnoštvom raznobojnog cveća. Tokom leta u ovoj vili se organizuju izložbe, a u montažnom amfiteatru u bašti vile održavaju se koncerti klasične muzike.

Duž Amalfi obale ima još dosta atraktivnih mestašaca, kao što su Vietri sul Mare na krajnjem istoku Amalfi obale i Atrani, koji se nalazi u neposrednoj blizini Amalfija, a tu su i druga manja mesta sa simpatičnim plažama do kojih je najbolje doći brodom ili možda još bolje helikopterom :). O prirodnim lepotama i dragocenosti obale Amalfi govori i podatak da je 1997. godine postala deo svetske kulturne baštine UNESCO-a. Meštani su ponosni na svoj kraj i uvek su raspoloženi da se hvale istorijom Amalfi obale i drugim zanimljivostima vezanim za nju.

16. 8. 2018.

Beogradski festival piva

Beogradski festival piva, poznatiji pod nazivom Belgrade Beer fest, najveća je manifestacija posvećena pivu ne samo u Srbiji, već i u jugoistočnoj Evropi. Dešava se u Beogradu svake godine u drugoj polovini avgusta i traje pet dana. Prvi beer fest je organizovan 2003. godine na Kalemegdanu, tačnije u donjem delu Beogradske tvrđave. Nakon nesrećnog događaja, koji se desio za vreme održavanja ovog festivala 2007. godine, kada je tragično nastradao mladić nakon što je sa zidina Kalemegdanske tvrđave pao u kavez sa tibetanskim medvedima, Beogradski festival piva dobija novu i veću lokaciju, na Ušću. Takođe, o bezbednosti se od tada više vodi računa, iako je i posle toga bilo nekoliko ozbiljnih incidenata na ovom festivalu.

Ipak, Beer fest je prerastao u veliku i veoma posećenu manifestaciju, prepoznatljivu za Beograd. Na velikom broju štandova može se konzumirati pivo različitih brendova, a mnogi izlagači organizuju i nagradne igre. Beer fest je još od svojih početaka bio događaj koji nije posvećen samo pivu, već i muzici, jer se svake festivalske večeri održavaju koncerti popularnih muzičkih grupa, uglavnom iz zemlje i regiona. Upravo to je razlog što posećujem beer fest. Kada ste u dobrom društvu, zabava je zagarantovana. Za sve učesnike se organizuje besplatan prevoz do nekoliko lokacija u gradu. Na ovom festivalu se takođe organizuju društvene kampanje, među kojima je jedna od najuspešnijih bila "Biram da recikliram", koja je organizovana 2009. godine. Beogradski festival piva postao je veoma značajan za turizam u Srbiji, što je 2014. godine potvrđeno nagradom Ministarstva turizma, koju je te godine dobila ova manifestacija u akciji "Najbolje iz Srbije" u kategoriji "Najbolja manifestacija u funkciji promocije Srbije".

13. 8. 2018.

Iskija

U Iskiju sam se uputila iz Sorenta iz čiste radoznalosti i želje da obiđem što više lepih mesta u Napuljskom zalivu. Na moje iznenađenje, Iskija mi se od svega u okolini, najviše svidela, možda baš zbog toga što nisam imala prevelika očekivanja. Iskrcali smo se u mestu Iskija Porto, koji je kako mu i ime kaže, lučki grad. U ovom mestu su duž luke načičkani restorani i barovi, pa tu ne možete ostati gladni :).

Zahvaljujući planini Epomeo, na Iskiji je izražena mikroklima. Za jug i zapad ostrva karakteristični su subtropski pejzaži, gde preovlađuju kaktusi i palme jer je tu suvlja i nešto toplija klima od severnog dela Iskije, gde ima mnogo više zelenila.

Iskija je vulkansko ostrvo i najpoznatija je po svojim izvorima tople i lekovite vode. Po najlepšim banjama i baštama izdvajaju se Forio i Lacco Ameno. Međutim, ja i moja saputnica na Iskiju nismo išle zbog spa programa ni zbog valjanja u lekovitom blatu (mada nemam ništa protiv toga :)) već smo nastavile ka jugu, konkretno ka mestu Sant’Angelo, koje važi za najfensi mesto na Iskiji.

Prvo što sam primetila, kad smo stigle u Sant’Angelo, bile su keramičke pločice, kojih ima svuda. Iskija je inače i poznata po proizvodnji keramike. Ceo Sant’Angelo je u keramičkim detaljima živopisnih motiva i boja. Stubovi, klupe i pločnici ukrašeni su šarenim keramičkim pločicama, kao i natpisi na kućama. U okviru ovog mesta upečatljiv je sprud koji vodi do poluostrva, a sa obe strane spruda nalaze se dve plažice.

Iskija Ponte je još jedno interesantno mesto na ovom ostrvu, koje je najpoznatije po Aragonskom zamku smeštenom na steni. Iako je pod sadašnjim nazivom poznat od petnaestog veka, ovaj zamak datira još od petog veka pre nove ere.

Plaže na Iskiji su mi se više svidele od plaža u ostalim delovima Napuljskog zaliva i samim tim mi se čini da je Iskija najbolji izbor za letovanje u ovom delu Italije. Na Iskiji ima simpatičnih zaliva, uvala i lepih peščanih plaža. Na nekim plažama smo viđale turiste koji opušteno stave ležaljke i stolice u morski plićak, pijuckaju koktel ili jedu sladoled i uživaju svim čulima. Posebno je interesantna plaža Fumarole, poznata po mlazovima vulkanske pare koji iz nje izviru. Pesak na ovoj plaži ima lekovito dejstvo, pre svega za reumatske bolesti i toliko je topao da meštani kažu kako su nekada pripremali hranu tako što su je zakopavali u pesak.

Mnogi poznati i bogati likovi često su boravili na Iskiji. Na ovom ostrvu se nalazi i čuveni „filmski“ hotel L'Albergo della Regina Isabella, koji je ugostio mnoge zvezde, kao što su Čarli Čaplin, Klark Gejbl, Sofija Loren, Elizabet Tejlor, Ričard Barton, Marija Kalas i mnoge druge, koji su tu snimali filmove ili se samo odmarali, a svakako su uživali. I Angeli Merkel se Iskija posebno sviđa, pa tu ima svoj „mali“ posed.

5. 8. 2018.

Lazarev kanjon i pećina

Kanjon Lazareve reke, nadomak Bora, najdublji je i najduži kanjon u istočnoj Srbiji. Pripada planinskom masivu Južni Kučaj. Dugačak je oko 9 km, a dubina ovog kanjona dostiže čak 500 m. U svom najužem delu širok je manje od 4 m. Lazarev kanjon karakterišu pre svega prelepi pejzaži divlje prirode, koja se sastoji od strmih stenovitih litica, šuma, livada, pećina i jama. Zbog nepristupačnog i delom neprohodnog terena, kanjon do današnjeg dana nije u potpunosti istražen ali je omiljen među planinarima i ljubiteljima prirode. Često se organizuju pešačke ture u okviru Lazarevog kanjona koje vode do vidikovca Kovej i vrha planine Malinik.

Ovaj spomenik prirode je pod zaštitom države i predstavlja područje nacionalnog značaja prve kategorije. Bogatstvo flore i faune Lazarevog kanjona ogleda se u tome što ga nastanjuju brojne retke i ugrožene vrste biljaka, među kojima su: krimski bor, tisa, čupava sasa, divlji ljiljan, alpski likovac, ramonda srpska i mnoge druge, a od strogo zaštićenih životinjskih vrsta tu se nalaze: gatalinka, šumski puk, vidra, ris, suri orao, sivi soko itd.

Najpoznatija i najposećenija znamenitost Lazarevog kanjona je Lazareva pećina, koja je poznata i pod nazivom Zlotska pećina jer se nalazi u blizini sela Zlot. Do pećine postoje putokazi pa se jednostavno, čak i bez elektronske navigacije, može stići automobilom do samog ulaza u pećinu. Od početka speleoloških istraživanja pećine postignut je značajan napredak u otkrivanju pećinskih kanala, čija dužina, prema poslednjim saznanjima, iznosi više od 13 km, što Lazarevu pećinu čini najdužom pećinom u Srbiji. Ispitani pećinski sistem sаstoji se od 4 horizontа pećinskih kаnаlа: prvi je potopljeni horizont, drugi je rečni horizont, treći je turistički deo pećine i četvrti horizont čine visoki suvi kanali i dvorane.

Za posetioce je otvorena staza duga samo 900 m ali je u tih 900 m stalo pregršt interesantnog pećinskog nakita, od kojih su moju pažnju najviše privukli: Bizon, Dirigent, Orkestаr, Cаrskа ložа i Fontаnа. Izuzetno su interesantni i ostaci izumrle faune Lazarece pećine, kao što su: pećinski medved, pećinski lav i pećinska hijena. Osim što je unikatna po više kriterijuma, Lazareve pećine je značajna i po tome što su istraživanja ove pećine doprinela razvoju novih naučnih disciplina i proširenju saznanja u mnogim naučnim granama.

Moj lični utisak je da je to najlepša pećina koju sam videla u Srbiji, a mogu reći i šire. Dobro je osvetljena za razliku od nekih drugih i kada se uzme u obzir njen značaj, mislim da bi je trebalo uvrstiti u jednu od „must see“ atrakcija u Srbiji jer ako pešačenje duž Lazarevog kanjona zahteva izvesnu fizičku spremnost i nije za svakoga, obilazak Lazareve pećine svakako jeste jer je veoma pristupačna.

Ono što je meni pokvarilo utisak o pećini je vodič kroz pećinu, a to je osoba koja sedi na ulazu i u određeno vreme kreće sa posetiocima u obilazak. Prvo - u pećini smo se zadržali kraće nego što je dovoljno da se vidi i doživi svaki njen detalj, drugo - vodič je pričala o pećini kao da recituje napamet naučenu pesmicu koja joj je bila jako dosadna za učenje i treće - ljubaznost vodiču uopšte nije jača strana. Možda smo naleteli na lošeg vodiča, možda joj je bio loš dan... ali to ja kao turista ne smem da primetim. Za ovakvo bogatstvo koje krije Lazareva pećina turistička organizacija Bora bi trebalo ubuduće da povede računa o izboru vodiča i dodala bih da se ugleda na susednu turističku organizaciju Boljevca, gde rade vodiči koji su nam na mnogo kvalitetniji način predstavili lepu ali ipak nešto manje atraktivnu Bogovinsku pećinu.