Mnogo puta sam čula da je Istra nešto posebno ali ništa ja ne verujem dok se ne uverim lično :). Bila sam dete kada se raspala Jugoslavija i kada su se izdešavale sve strahote ratova, a zatim i dugo posle toga, put me je samo u nekoliko navrata vodio kroz Hrvatsku, ali ne i u Hrvatsku. Tako sam u većini evropskih zemalja bila pre nego što sam prvi put boravila u Hrvatskoj. Poslovna poseta Opatiji krajem maja 2011. godine, bio je moj prvi boravak u Hrvatskoj.
Prelepa obala i šetalište, besprekorno sređeni parkovi, otmeni hoteli i prijatni ljudi - to je ukratko moj utisak o Opatiji. Osim toga, Opatija ima bogato kulturno-istorijsko nasleđe, o čemu govore prefinjene građevine različitih arhitektonskih stilova i interesantne skulpture.
Začeci turizma u Istri vezuju se za Opatiju i imućnog trgovca iz Rijeke, Ignacia Scarpu, koji je 1844. godine u želji da pobegne iz grada, odmor potražio u susednoj Opatiji, gde je izgradio letnjikovac. Taj letnjikovac je danas čuvena vila Angiolina, koja naziv nosi po njegovoj supruzi. U ovoj vili sada se nalazi Hrvatski muzej turizma, a okolo je predivan park. Prvi hotel izgrađen na jadranskoj obali je hotel Kvarner u Opatiji, koji je nastao 1884. godine. Već sledeće godine izgrađen je drugi hotel – hotel Imperial. Oba hotela krasi prelepa arhitektura i luksuzan enterijer.
Najstarija
građevina u Opatiji je crkva Svetog Jakova, za koju se vezuje nastanak i
naziv grada Opatije. U neposrednoj blizini crkve Svetog Jakova, u
opatijskom parku nalazi se prelepa fontana sa figurama mitoloških likova
Heliosa – personifikacije Sunca i njegove sestre Selene –
personifikacije Meseca.
Simbol Opatije i najprepoznatljiviji pejzaž sa razglednica iz ovog mesta je statua devojke sa galebom, koja stoji na steni i odoleva talasima, a ujedno privlači najveću pažnju znatiželjnih turista. Uvek je gužva u blizini ove statue jer svi žele da je fotografišu. Na ovom mestu se ranije nalazila skulptura Madone del Mare, koju je postavila porodica tragično nastradalog grofa Artura Keselstadta, nakon što je on 1891. godine izgubio život u oluji ispred Opatije. Pošto je skulptura Madone del Mare doživela značajna oštećenja, ona je restaurirana i danas se može videti u Vili Angiolina, a njena pozlaćena replika se nalazi pored crkve Svetog Jakova. Današnja skulptura devojke sa galebom, koja je poznata i kao Opatijska nimfa, postavljena je 1956. godine. Model po kojoj je nastala ova statuta bila je gospođa Jelena Jendrašić iz Crikvenice, komšinica autora skulpture, vajara Zvonka Cara. Njen identitet je čak 55 godina skrivan od javnosti, sve dok gospođa Jelena nije razrešila misteriju. U prvoj verziji skulpture galeb je u kljunu nosio ribu, ali je riba kasnije nestala ili u nekoj oluji ili zbog vandala. Jednom prilikom je grupa vandala skinula i galeba, koji je na sreću brzo vraćen. Nadam se da će devojka sa galebom još dugo ponosno stajati na opatijskoj obali, na radost građana Opatije i njenih turista. Ipak, najlepši utisak od svega u Opatiji na mene je ostavilo dugačko šetalište duž obale, uz koje se nalaze luksuzne vile sa sređenim baštama i hoteli, a s druge strane su stene i uvalice sa kristalno čistim morem. Najviše mi se svidela plažica za pse sa najfinijim šljunkom, koja je veoma čista i lepo uređena. U blizini Opatije nalaze se naselja Ičići i Lovran, a par kilometara dalje je Medveja sa prelepom plažom.
Ne poznajem
Zagreb od ranije, kada smo bili u istoj državi, pa zato i ne mogu da poredim
Zagreb nekad i sad. Iako se u Zagreb iz Beograda stiže za manje od četiri sata
automobilom, većinu evropskih prestonica sam upoznala pre Zagreba. Ali od
glavnih gradova nekadašnjih jugoslovenskih republika, jedino sam pre Zagreba
bila u Ljubljani, naravno ne računajući Beograd, koji je moj po rođenju i
opredeljenju :).
Prvi put sam
u Zagrebu boravila u maju 2015. godine, na jednoj konferenciji, a zatim sam u
Zagrebu bila još dva puta, mesec dana kasnije i nakon godinu dana, u aprilu
2016. Sva tri puta povod je bio posao ali sam našla vremena i za upoznavanje
grada, koji mi se već na prvi pogled svideo.
Pošto sam
poslednja dva puta bila smeštena u strogom centru grada, u hotelu Dubrovnik,
koji se nalazi na trgu Bana Jelačića, to mi je bila početna tačka za šetnju
gradom. Na ovom trgu se uvek nešto dešava: sajmovi, koncerti, protesti... a u
svakom slučaju je često mesto sastajanja meštana i turista. Tuda prolaze plavi
tramvaji, za koje sam čula da su jedan od prepoznatljivih simbola Zagreba. U
okolini trga Bana Jelačića postoji mnogo butika i raznih drugih prodavnica poznatih
hrvatskih i evropskih brendova. Od svega sam se najviše obradovala velikoj
prodavnici Krašovih slatkiša :).
Zagreb je
nastao iz Gornjeg grada, u kojem se danas nalaze najvažnije državne institucije
Republike Hrvatske. Koga mrzi da se penje stepenicama, do Gornjeg grada može
stići liftom. Pogled sa zidina na Zagreb je fenomenalan! Centralni trg u
Gornjem gradu je trg svetog Marka, baš kao u Veneciji, ali osim naziva druge
sličnosti nisam primetila :). Markovim trgom dominira crkva svetog Marka, koja
je jedna od najstarijih građevina u Zagrebu. Na njoj je najupečatljiviji krov
sa grbovima Zagreba i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Na
istom trgu se nalaze Banski dvori sa sedištem hrvatske vlade, Saborska palata,
koja predstavlja sedište Hrvatskog sabora, kao i nekoliko drugih važnih
državnih institucija i muzeja.
U Zagrebu
ima mnogo interesantnih muzeja, poput Tehničkog, Sportskog i Lovačkog muzeja,
kao i Muzeja naivne umetnosti, Muzeja iluzija i muzeja posvećenog proslavljenom
i tragično prerano nastradalom košarkašu Draženu Petroviću. Svaki od ovih
muzeja je značajan i zanimljiv, ali mi je ipak najviše privukao pažnju autentični
Muzej prekinutih veza u kojem su izloženi predmeti koje su ostavljali bivši
parovi, od kojih svaki ima neko specifično emotivno značenje.
Zagrepčani,
kao i Beograđani, vole da provode vreme u gradskim kafićima, pa onda ne čudi što
i u Zagrebu ima mnogo lepih kafića. Postoji jedan detalj po kojem se razlikuju
od beogradskih kafića, a to je što većina zagrebačkih ne prima kartice, već
samo keš, pa onda morate biti pripremljeni i razmeniti novac u hrvatske kune.
Iz Zagreba
nosim samo pozitivne utiske. I moji domaćini i ljudi koje sam sretala u
prolazu, bili su prijatni i gostoljubivi. U Zagrebu sam svaki put imala osećaj
kao da sam kod kuće, a to je verovatno i najbolji osećaj koji možete da imate u
mestu koje tek upoznajete.
Prilikom dva poslovna
boravka u Zagrebu, imala sam čast da mi domaćini obezbede smeštaj u hotelu
Dubrovnik. Prva prednost ovog hotela je lokacija. Nalazi se u srcu Zagreba, na
trgu Bana Jelačića. To je jedan od hotela sa najdužom tradicijom u Zagrebu.Već
po eksterijeru se može uočiti da predstavlja spoj tradicije i moderne gradnje, a
kada uđete u lobi, gde se sa leve strane od ulaza nalazi bar, a pravo je recepcija,
potpuno vam je jasno da se radi o luksuznom hotelu. Prilikom prvog boravka u
Dubrovniku, prijatno me je iznenadila personalizovana dobrodošlica na TV ekranu
sa osnovnim informacijama o hotelu.
Parking za goste hotela
nalazi se iza hotelske zgrade, u uličici koja pripada pešačkoj zoni, kao i
ulica u kojoj je glavni ulaz u hotel. Prvi put se nismo baš najbolje snašli, pa
smo neko vreme kružili tražeći drugi ulaz na hotelski parking, jer, naravno,
motornim vozilima nije dozvoljen ulaz u pešačku zonu, dok nismo saznali da to
pravilo ne važi za goste hotela Dubrovnik :).
Sobe u ovom hotelu pružaju
pre svega komfor i udobnost. Izuzetno su čiste, kao i ceo hotel. Opremljene su
kvalitetnim nameštajem, poseduju radni sto i mini-bar, a u kupatilima se nalazi
tuš kabina ili kada i fen za kosu. Prvi put sam bila smeštena u sobi sa kadom u
kupatilu, a drugi put u sobi sa tuš kabinom. Oba puta je u pitanju bila
standardna soba, a mogu da pretpostavim kako su luksuzni apartmani u ovom
hotelu! Posebno mi se svidelo što sam prilikom oba boravka u hotelu Dubrovnik
bila smeštena u sobi sa pogledom na centralni trg, koji predstavlja glavno
mesto dešavanja u Zagrebu. Bežični Internet je i u sobama i u holu besprekorno
funkcionisao.
Doručak je na bazi
samoposluživanja i kako i priliči takvom hotelu, gostima je na raspolaganju
veliki i bogat izbor kvalitetnih mesnih prerađevina, peciva, sireva, povrća,
voća, marmelada, muslija, toplih i hladnih obroka i napitaka.
Osoblje na recepciji je
izuzetno ljubazno i otvoreno za pitanja znatiželjnih gostiju :). Hotel
Dubrovnik poseduje salu za fitnes i nekoliko prostorija u kojima se organizuju
konferencije, seminari i druga poslovna okupljanja, a zbog svoje lokacije i
komfora, pogodan je za smeštaj putnika koji imaju neki poslovni povod za posetu
Zagreba. U prizemlju postoje prodavnice nakita, pa kome nije dovoljno to što
nude prodavnice i butici u neposrednoj blizini hotela, može šopingovati i u samom
hotelu. Mislim da i najprobirljiviji putnici teško mogu naći zamerku hotelu
Dubrovnik.