Translate

29. 12. 2018.

Temišvar


Jedan od izleta koji se najčešće može videti na veb sajtovima domaćih turističkih agencija i grupnih kupovina je izlet u Temišvar. Ovaj, nama najbliži rumunski grad, jedan je od najudaljenijih od rumunske prestonice, Bukurešta. Temišvar je treći grad po veličini u Rumuniji i predstavlja sedište okruga Tamiš. Međutim, interesantna je činjenica da iako su okrug i grad naziv dobili po reci Tamiš, kroz Temišvar protiče samo reka Begej. Naime, nekada je Tamiš proticao kroz ovaj grad ali je cela oblast bila prilično močvarna i česte su bile poplave, pa je regulacijom vodenih tokova Tamiš pomeren van područja grada, a Temišvaru je za uspomenu ostalo samo ime. 

Temišvar često nazivaju Mali Beč jer je najveći trag na arhitekturu Temišvara ostavio period kada je ovaj grad pripadao Habzburškoj monarhiji, pa centralni deo Temišvara podseća na Beč. U starom gradskom jezgru najznačajnije znamenitosti su smeštene na tri glavna trga sa mirnodobskim nazivima: Trg Ujedinjenja, Trg Slobode i Trg Pobede.

Simbolika naziva jednog od najstarijih temišvarskih trgova, Trga Ujedinjenja, ogleda se između ostalog u tome što se na ovom trgu nalaze pravoslavna i katolička crkva, jedna preko puta druge. Takođe je interesantno to što su Srpska saborna crkva Svetog Đorđa i Rimokatolička crkva na istom trgu, posvećene istom svecu. Šta više, ovo je jedinstveno mesto u svetu po tome što su pravoslavna i katolička crkva ovde najbliže jedna drugoj. Trg Ujedinjenja je okružen palatama iz osamnaestog i devetnaestog veka, a u centralnom delu trga nalazi se Statua Svetog trojstva, tj. Stub kuge, koji je podignut kao znak pobede nad tom pošasti.

Trg Pobede predstavlja najuži centar grada i prema tome, centralno mesto svih važnih dešavanja u gradu, kao što su koncerti, vašari, novogodišnje, božićne i uskršnje proslave. Na ovom trgu su najznačajnije građevine zgrada Opere i prepoznatljivi simbol Temišvara - Rumunska saborna crkva, koja više podseća na dvorac nego na crkvu i zbog svog centralnog tornja visokog 90 m predstavlja najvišu građevinu u gradu. Na trgu pobede upečatljiva je i statua vučice sa Romulom i Remom, poklon od Rima, napravljen kao kopija bronzane statue iz petog veka pre nove ere.

Na Trgu Sobode nalazi se zgrada muzičke i pozorišne akademije, nekoliko zgrada vojne uprave i bista poslednjeg kralja Dakije, Decebala. Osim ova tri trga, Temišvar krase simpatični parkovi i veoma lepo uređeno šetalište pokraj reke Begej.

Za mene je najveće iznenađenje u Temišvaru bila jedna naizgled obična ulična svetiljka, koja svedoči o tome da je Temišvar prvi u Evropi, a drugi u svetu (odmah posle Njujorka) imao električno ulično osvetljenje. Interesantno je da je Temišvar bio i prvi evropski grad sa tramvajima na konjsku vuču.

U novije vreme, Temišvar je poznat po šopingu, pa skoro svi izleti do ovog grada uključuju i posetu ogromnom Iulius šoping molu. Meni je mnogo interesantnije jedno drugo mesto u Temišvaru, a to je temišvarski aerodrom, iz kojeg povremeno hvatam konekcije ka drugim delovima Evrope, pre svega zbog letova ka mestima do kojih ne postoje direktne avio linije iz Beograda, a i zbog cena koje su znatno povoljnije.

24. 12. 2018.

Restoran Melikana, Humpolec


Kada smo se približavali Pragu, pauzu smo napravili u restoranu Melikana. Ovaj simpatični restoran je smešten uz autoput koji povezuje Brno i Prag, na udaljenosti oko 5 km od mesta Humpolec. Otvoren je u oktobru 1993. godine i zbog svoje lokacije, najviše ga posećuju vozači kamiona i autobusa, kao i ostali putnici koji žele da predahnu i osveže se na putu do Praga. Zato je i logično što radi svaki dan, 24 sata. Mi smo u ovaj restoran stigli pred svitanje. Pretpostavljam da u blizini nema restorana koji je otvoren u to doba.
Restoran Melikana je okružen lepo uređenim vrtom, koji je u vreme naše posete, izgledao idilično zbog snega i inja. Već se osećala novogodišnja euforija, a naravno tome je doprinela i novogodišnja dekoracija enterijera restorana.

Na meniju ovog restorana nalaze se različita kuvana jela, salate, peciva i kolači. Takođe imaju veliki izbor alkoholnih i bezalkoholnih pića. U jednom delu velike sale, nalazi se kutak za najmlađe, sa gomilom igračaka, da deci ne bude dosadno. Pored toga, u okviru ovog objekta postoji prodavnica suvenira i bankomat. Ispred restorana se nalazi veliki parking. Prilaz je prilagođen osobama sa invaliditetom, a u celom objektu je dostupan besplatan bežični Internet.

19. 12. 2018.

Bledsko jezero


Na Bledu sam bila samo jednom i to u sred zime, kada je Bledsko jezero bilo većim delom zaleđeno, a okolina prekrivena debelim slojem snežnog pokrivača. Pejzaž me asocirao na Andersenovu bajku Snežna kraljica. Da sam Bled posetila u neko drugo godišnje doba, verovatno bi me podsetio na neku drugu bajku :). U svakom slučaju, pejzaž Bledskog jezera je zaista bajkovit. Do Bleda smo stigle autobusom iz Ljubljane, koja je udaljena oko 50 km. Bled se nalazi u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Triglav i samo 25 km od granice sa Austrijom. Bledsko jezero je smešteno na nadmorskoj visini od 475 m. Dugo je oko 2 km, a široko 1 km. Najveća dubina jezera iznosi oko 31 m.

Bled je poznati turistički centar, pre svega zbog svojih prirodnih lepota, prelepog jezera i slikovite okoline. Osim toga, Bled je i vazdušna banja sa termalnom vodom, temperature od 23 do 28 °C, koja se koristi u bazenima nekih od poznatih hotela na Bledu. Na Bledu ima mnogo različitog smeštaja, koji su prilično skupi, posebno u hotelima koji se nalaze u blizini jezera. Ima zaista izvanrednih hotela, koji su načičkani jedan do drugog uz obalu ali ne narušavaju lepotu prirode, već se sasvim lepo uklapaju u ceo pejzaž. U svim godišnjim dobima labudovi se nalaze u i oko jezera, pa su na neki način postali zaštitni znak Bleda. Ni mi im nismo odolele iako su nas malo gricnuli za prste, srećom nosile smo rukavice, pa nije bilo strašno :).

Kažu da preko leta voda u jezeru dostiže temperaturu od 25 °C, a da se preko zime formira led debljine 10 cm. Nismo proveravale debljinu ledene kore ali da je bilo ledeno, bilo je :) pa smo se zato zagrevale brzim hodom oko jezera gde postoji pešačka staza duga oko 7 km, a zatim smo se zagrejale u restoranu uz čaj i izvrsne kolače. Nakon predaha provozale smo se žičarom na brdu Straža, gde smo doživele mini avanturu potrage za šubarom moje drugarice, kojoj je šubara spala sa glave dok smo sa žičare zadivljeno posmatrale jezero i snegom pokrivene padine i šumu i naravno fotografisale sve živo :). Zahvaljujući požrtvovanim spasiocima, šubara je pronađena živa i zdrava :) a mi smo mogle spokojno da nastavimo razgledanje Bledskog jezera i okoline :).

Inače, ta žičara na brdu Straža, čiji je najviši vrh nadmorske visine 646 m, bila je prvi izgrađeni objekat na Bledu posle drugog svetskog rata. Brdo Straža je centralno mesto za sport i rekreaciju na Bledu. U zimskom periodu, na stazama Straže posetioci se mogu skijati i sankati ili se samo provozati žičarom, što je bio naš slučaj :), a od proleća do jeseni, na Straži je otvoren avanturistički park namenjen različitim uzrastima. Straža je većim delom obrasla šumom i odatle se pruža pogled na celo Bledsko jezero.

Verovatno najslikaniji pejzaž na Bledu je ostrvce u sred jezera sa srednjovekovnom crkvom svete Marije. Zbog vremenskih prilika, mi na žalost nismo mogle da dođemo do ovog ostrva, do kojeg preko leta voze tradicionalni brodovi - pletna, koji polaze od hotela Park. Ostrvo smo samo posmatrale iz daljine. Po legendi ali i na osnovu arheoloških iskopina staroslovenskih ostataka iz IX i X veka, tu je postojao hram posvećen slovenskoj boginji plodnosti, Živi. Crkva svete Marije je prvobitno izgrađena u XII veku u romaničkom stilu, a nakon jakog zemljotresa početkom XVI veka, obnovljena je u baroknom stilu. Posebna atrakcija u ovoj crkvi je Zvono želja, koje je umetnik iz Padove izlio još 1534. godine. Za ovo zvono je vezana legenda koja kaže da je zvono napravljeno po nalogu mlade udovice Poliksene, koja je u to vreme živela u Bledskom dvorcu. Međutim, brod kojim je zvono prevoženo na Bled, zahvatilo je nevreme i zvono je potonulo. Poliksena, tužna zbog gubitka muža i zvona, za koje je dala svo zlato i nakit koji je imala, nakon toga je zauvek napustila Bled i zamonašila se u Rimu. Nakon njene smrti, papa je na Bled poslao novo zvono, koje se i danas koristi. Po legendi, svakome ko povuče novo zvono ostvariće se želja koju tada poželi. Moraću to sledeći put da isprobam :).

Pored ostrvca i crkve, najatraktivnija znamenitost na Bledu je Bledski dvorac, koji se nalazi na strmoj litici, 130 m iznad jezera. Do njega se stiže posle kraće šetnje strmom šumskom stazom, a od gore se pruža fenomenalan pogled na jezero i okolinu. Meštani kažu da će bračni par celog života pratiti sreća ako mladoženja uoči venčanja na rukama prenese mladu preko 99 stepenika koji vode od obale do ulaza Bledskog dvorca. Da li je legenda istinita ne znam, ali ako mladoženja uspe da sa mladom u naručju pređe taj uspon, to sasvim sigurno znači da je u dobroj kondiciji :).

Iako je Bled idiličan u snežnom izdanju, volela bih da ga posetim i u proleće ili leto kada priroda nabuja i sve zazeleni. Verujem da je tada Bledsko jezero još lepše, a da su labudovi bolje raspoloženi prema turistima :).

30. 11. 2018.

Golubačka tvrđava


Na ulazu u Đerdapsku klisuru, na desnoj obali Dunava, nalazi se tvrđava Golubački grad ili popularnije nazvana Golubačka tvrđava. Na različitim jezicima ova tvrđava ima različite nazive ali je u svakom nazivu osnova reč „golub“. Prema jednoj od legendi dobila je ime po vizantijskoj princezi Jeleni, koja je bila zarobljena u utvrđenju, pa je jedinu utehu nalazila u golubovima. Tačno vreme nastanka Golubačke tvrđave nije poznato. Jedino se zna da se prvi put pominje 1335. godine i da je imala strategijski i odbrambeni značaj.

Golubačka tvrđava je pozicionirana na mestu gde je Dunav najširi. U blizini tvrđave, na sred Dunava, upadljiva je stena visoka 5m, poznata kao Baba-kaj, što na turskom znači „pokaj se“. I za ovu stenu se vezuje legenda po kojoj je lepa devojka Golubana tu izgubila život jer je odbila turskog pašu koji se u nju zaljubio i pokušavao da je osvoji raskošnim poklonima. Nakon što ih je Golubana sve odbila, po pašinom naređenju, za kaznu je vezana za dunavsku stenu ne bi li se pokajala i tako je stena dobila prepoznatljivo ime.

Pre nešto više od deset godina, kada sam u sklopu jedne planinarske ture obilazila Golubac, tu je postojala samo tvrđava bez ikakvih okolnih sadržaja. Od 2014. godine se intenzivno radi na njenoj rekonstrukciji, tako da je Golubačka tvrđava danas turistički veoma atraktivna, kako zbog svoje lokacije, tako i zbog brojnih arheoloških otkrića koja su tu pronađena. Prilikom moje poslednje posete Golubačkoj tvrđavi, interesantna mi je bila izložba o predmetima koji su otkriveni tokom izgradnje novog tunela i obilaznice, kao i ostaci turskog kupatila i rimske kuće, koji se nalaze u okviru ovog lokaliteta.

Najavljeno je da će od marta 2019. godine biti omogućen ulaz u tvrđavu.

29. 11. 2018.

Felix Romuliana

U blizini Gamzigradske banje, kod Zaječara, nalazi se jedan od najznačajnijih antičkih arheoloških lokaliteta u Srbiji. To su ostaci antičke rimske carske palate Feliks Romulijane (lat. Felix Romuliana) koja je od 2007. godine deo UNESCO-ve svetske baštine. Ova palata predstavlja rezidenciju rimskog cara Gaja Valerija Maksimijana Galerija, koji je bio Dioklecijanov zet, a vladao je početkom četvrtog veka. Pred kraj svoje vladavine, kada je odlučio da se povuče u rodni kraj, nastala je Feliks Romulijana, koju je Galerije nazvao po svojoj majci Romuli.

U prvi mah, po otkriću Romulijane, mislilo se da su pronađeni ostaci rimskog vojnog logora. Na osnovu daljih istraživanja arheološkog nalazišta u Gamzigradu otkriveni su brojni detalji koji su opovrgli prvobitnu teoriju da se radi o logoru. Pronađeni su mozaici, nakit i novčići, a otkriće kamena sa natpisom "Felix Romuliana" definitivno je razrešilo misteriju ovog lokaliteta. 

Tu se nalazio grandiozni dvorski kompleks, takoreći mali grad koji su činili carska palata, mali i veliki hram, terme i druge građevine, a ceo kompleks je bio opasan bedemom od 20 odbrambenih kula. Najveća građevina u okviru ovog kompleksa je Jupiterov hram, koji je jedan od najvećih hramova u Evropi. Palata predstavlja najbolje očuvan primer posebne kategorije rimske dvorske arhitekture ali se pretpostavlja da nikada nije dovršena. U Romulijani je postojao i sistem podnog grejanja, akvadukt i dva bunara koji su sačuvani. 

Objekti u okviru ovog kompleksa bili su ukrašeni freskama, mozaicima sa različitim motivima i ukrasima od velikog istorijskog i umetničkog značaja. Među brojnim mozaicima koji su pronađeni na ovom lokalitetu, neki su pokriveni peskom da bi se sačuvali od propadanja, a najvredniji se čuvaju u zaječarskom muzeju. Podni mozaici Felix Romuliane svrstavaju se među najbolja ostvarenja kasnoantičkog perioda u Evropi. Jedan od najpoznatijih motiva sa mozaika poda palate u Gamzigradu je toliko geometrijski precizno izveden da se do najsitnijeg detalja može generisati pomoću odgovarajućeg računarskog algoritma. 

Na osnovu iskopina na lokalitetu Magura, u blizini Feliks Romulijane, utvrđeno je da su tu sahranjeni Galerije i njegova majka. Na ovom lokalitetu su otkrivene dve bogato ukrašene zidane grobnice i dve humke sa lomačama na kojima je izvršeno njihovo spaljivanje i apoteoza. 

Severno od bedema Feliks Romulijane pronađeni su brojni predmeti, koji su pripadali prvim stanovnicima Gamzigrada, kao što su delovi grnčarije iz poznog bronzanog doba, bronzani nakit iz starijeg gvozdenog doba i kamene sekire iz trećeg milenijuma pre nove ere. Ipak, veliki deo ovog lokaliteta još nije otkriven, a ko zna kakve sve tajne krije Gamzigrad.


19. 11. 2018.

Salerno


Najjužnije mesto koje sam posetila u Italiji je živahan lučki grad Salerno, smešten na obali Tirenskog mora. Na putu do Salerna, obišli smo celu Amalfi obalu, sve vidikovce i sva mesta od Sorenta do Salerna, pa mi je i sam put bio uzbudljiv, a ne samo obilazak grada.

Prvo što me je impresioniralo u Salernu je dugačko šetalište Trieste Lungomare, koje se prostire duž obale, a uokvireno je drvoredima, palmama i raznovrsnom mediteranskom vegetacijom. To šetalište je specifično po nizu klupa koje prate drvorede. Ni na jednom šetalištu nisam videla toliko klupa kao na ovom, a na pojedinim delovima šetališta se nalaze i baštenske ljuljaške.

Istorijski centar Salerna je lepo uređen i interesantan. Salerno odiše dugom tradicijom u nauci, kulturi i umetnosti. O tome svedoče brojne građevine, kao što je velika gradska katedrala unutar koje se nalazi grobnica Sv. Mateje, brojne crkve i muzeji, među kojima poseban značaj ima Muzej medicine jer je u Salernu osnovan prvi Medicinski fakultet.

Najstarija botanička bašta u Evropi nalazi se takođe u Salernu. To je vrt Minerva, koji je pripadao medicinskoj školi iz XIV veka. Značajna je i Palata Pinto, zadužbina poznate plemićke porodice iz Salerna, gde su izložena brojna umetnička dela, među kojima su i dela Andrea Sabatinija, poznatog salertinskog slikara. Na brdu iznad grada se nalazi veliki zamak Castello di Arechi, izgrađen u vizantijskom stilu, u kojem se danas uglavnom održavaju razne umetničke postavke i izložbe.
 
Salerno ima gradsku plažu Sveta Tereza, kao i plažu Torione, koju nisam videla, mada sam od meštana čula da nije ništa specijalno. Ipak, Salerno je atraktivan turistima pre svega zbog blizine Amalfi obale.

Kao i u celoj južnoj Italiji, meštani Salerna su izuzetno srdačni, gostoljubivi i beskrajno simpatični i to je ono što ostavlja najjači utisak.

27. 10. 2018.

Azurna obala

Nadaleko poznata po svojoj glamuroznosti i prelepoj azurno plavoj boji mora, Azurna obala obuhvata deo francuske obale Sredozemnog mora. Naziva se još i Francuska rivijera, a „pesnički“ izraz Azurna obala može da zahvali Stefanu Liežearu, koji je 1887. izdao istoimenu knjigu. Najpopularnija turistička mesta na Azurnoj obali su: Kan, Nica, Menton, Sen Trope, Antib i Monako. Još od XVIII veka, Francuska rivijera je važila za destinaciju na kojoj su samo najbogatiji mogli sebi da priušte odmor, a tu i danas živi veliki broj poznatih i bogatih ličnosti. Turistima su najpristupačniji obilasci Azurne obale u okviru ekskurzija, kada se tek malo može osetiti duh tog famoznog glamura i luksuza. I ja spadam u tu kategoriju turista koji su Azurnu obalu obišli na ekskurziji.

Prvo smo svratili u Kan, koji sasvim sigurno ne bi bio toliko atraktivan da nije čuvenog filmskog festivala, koji se od 1946. godine održava u ovom gradu. Najprestižnija nagrada festivala je Zlatna palma, čiji je dobitnik bio i naš čuveni reditelj Emir Kusturica. Iako Kanski festival traje samo desetak dana, čini mi se da Kan cele godine živi za taj festival. Mi smo u Kanu bili početkom maja, nekoliko dana pre početka festivala i mogu reći da je nekako baš poseban osećaj stajati na stepeništu Palais des Festivals et des Congrès, gde koračaju najpoznatije filmske zvezde iz celog sveta. Osim flimskog festivala, Kan ima mnoštvo prodavnica skupih brendova i prelepu Kroazetu – šetalište dugo 2.5 km.

Još veće šetalište uz obalu ima Nica, u kojoj smo se malo duže zadržali. Nicu nazivaju kraljicom Azurne obale, a zvanično je njena prestonica. U Nici postoji veliki broj prelepo uređenih parkova i fontana, a panorama grada se najbolje može snimiti sa obližnjeg vidikovca. Pomenuto šetalište u Nici, koje se proteže u dužini od sedam kilometara, naziva se Engleska promenada, po engleskim turistima koji su skoro tri veka njeni stalni gosti. Šetalište se nalazi između šljunkovitih plaža i drvoreda palmi, iza kojih su smešteni brojni luksuzni hoteli. Osim bezbrižnosti i luksuza, Engleska promenada je, na žalost, 14. jula 2016. u svoju istoriju ubeležila tragično stradanje nedužnih ljudi tokom terorističkog napada.

Na putu iz Nice ka Monaku svratili smo u muzej parfema Galimard, koji se nalazi u malom planinskom mestu Ez. Tu nam je, osim muzeja, najinteresantnija bila prodavnica parfema, gde se Galimard proizvodi prodaju po fabričkim cenama. Sve je zapravo poteklo od porodične fabrike parfema koja na istom mestu postoji još od 1747. godine. Danas se u njoj proizvode koncentrati parfema sa različitim cvetnim i voćnim mirisnim notama. Svi ti mirisi se već posle četvrtog-petog pomešaju tako da ih više ne raspoznajete, pa nije ni malo lako izabrati pravi parfem... osim ako nemate redak talenat - izuzetno istančano čulo mirisa, tzv. profesionalni nos. Takvi ljudi obično rade u laboratorijama gde se proizvode parfemi. Bilo je veoma zanimljivo videti njihovu laboratoriju i demonstraciju proizvodnje mirišljavih sapuna.

Poslednja stanica nam je bila majušna Kneževina Monako, za koju kažu da je veličine Central parka u Njujorku. U Monaku sam se osećala kao u muzeju na otvorenom, dok je u Monte Karlu potpuno drugačija atmosfera! Tu prosto mora da vam proradi kockarski duh, čak i ako niste ni slutili da imate takvih afiniteta :). Kao šlag na tortu nam je došao veličanstveni vatromet, kojim se završio naš obilazak Azurne obale.

I dok se prisećam uspomena, rešila sam da svom narednom putovanju po Azurnoj obali dodam Sen Trope i Menton… kad tad :)

26. 10. 2018.

Kasos i Armatija


Najjužnije ostrvo Dodekaneza nalazi se istočno od Krita, a najbliži je Karpatosu. Maleni Kasos je distanciran od masovnog turizma.

Kada smo sa Karpatosa stigli na Kasos, ovo ostrvo je izgledalo prilično pusto jer je bilo još rano prepodne. Prvo što smo videli je glavna luka Fri u istoimenom glavnom gradu Kasosa, gde je bio tek poneki ribar i mnogo brodića i ribarskih mreža. Odmah uz luku je smeštena šljunkovita plažica sa nekoliko suncobrana od trske, ležaljkama i lepom hladovinom.

Mi smo se prvo uputili ka staroj luci Bouka gde je najupečatljivija crkva svetog Spiridona, tačnije njen visoki zvonik. Tu se nalazi i nekoliko simpatičnih restorana i kafića. I na Kasosu su, kao i na većini grčkih ostrva, dominantne bele fasade sa elementima plave boje. Meštani deluju usporeno i opušteno, što je sasvim očekivano. Uglavnom se bave ribolovom i turizmom, a poznati su i kao proizvođači kvalitetnih mlečnih proizvoda, posebno sireva, koji se prodaju širom Grčke.

Na udaljenosti od oko kilometar zapadno od stare luke je aerodrom koji je namenjen isključivo nacionalnom saobraćaju i to uglavnom letovima sa susednih ostrva, Karpatosa, Krita i Rodosa. Iza aerodroma ima nekoliko lepih uvala i plaža, kao što su Ammoua i Antiperatos.

Istočno od luke Fri nalazi se Arheološki muzej sa postavkom autentičnih predmeta koji govore o tradiciji Kasosa, poput novčića, keramike i drugih materijala. Nedaleko je jedna od najposećenijih plaža Emporio. Ova plaža je peščana i plitka, a more toplo, kao u banji. Uz plažu je smeštena taverna gde nismo jeli ali smo se osvežavali uz ceđenu pomorandžu i hladno pivo, što nam je tako prijalo na vrelom avgustovskom danu.

Blizu Kasosa se nalazi nenastanjeno ostrvce Armatija, koje je još manje od Kasosa ali i još egzotičnije. Sa Kasosa se za oko pola sata vožnje brodom stiže do Armatije. Kada smo se iskrcali na toj prelepoj peščanoj plaži, ona je bila potpuno pusta. Tu nije bilo ni ljudi ni suncobrana niti bilo čega drugog što podseća na civilizaciju. Polako su se svi putnici s broda razmileli po ovoj dugačkoj plaži. Mi smo se sakrili od jakog sunca ispod jedne velike stene i odmah se bućnuli i uživali u čistom i toplom moru. Armatija je najbliže mom idealu rajskog pustog ostrva. Teško da postoji bolji odmor za dušu i telo!

18. 10. 2018.

Karpatos

Još od prve fotografije Karpatosa, koju sam pre nekoliko godina videla na netu, jedva sam čekala da osetim i doživim ovo ostrvo. Zanimalo me je pre svega da li je lepo kao na slikama, da li je more baš toliko čisto kao što kažu, da li je dovoljno mirno, da li vetar moze pokvariti uživanje na plaži i koliko je rizična vožnja do najlepših plaža na ostrvu. Dobila sam odgovore na sva ta pitanja i na još neka koja mi pre odlaska na letovanje nisu ni pala na pamet.

Po sletanju na aerodrom, koji je smešten na južnom delu ostrva, dočekao nas je standardno jak vetar od oko 60 km/h. Osim na aerodromu, ni na jednom drugom mestu nijednog dana našeg letovanja vetar nije bio ni približno toliko jak. Bilo je vetra ali daleko od toga da je bio neprijatan, naprotiv, po onom jakom suncu itekako nam je prijao!

Na Karpatosu je Pigadija glavni i jedini grad i najbolje mesto za stacioniranje. Mi smo bili smešteni na oko 10 minuta hoda od centra Pigadije, u hotelu Panorama, nadomak duge šljunkovito-peščane plaže Vronti. Nakon što smo se smestili u hotel, suprug i ja smo odmah prošetali do plaže. Imali smo rani jutarnji let pa smo već prvi dan u potpunosti iskoristili za kupanje i sunčanje.

Nama najbliži deo plaže Vronti opremljen je suncobranima i ležaljkama i posut sitnim šljunkom ali je tu obično bila veća gužva, pa smo se mi kupali malo dalje, na udaljenom delu plaže gde je bilo tek nekoliko turista raštrkanih pod suncobranima i drvećem. Tu smo imali utisak kao da smo sami na plaži jer je bilo toliko mirno i tiho. Ulaz u vodu na tom delu plaže je malo nezgodan zbog ploča koje se nalaze u plićaku ali sam brzo uspela da pronađem "prolaz" gde je lakše ući u more. Moj prvi utisak bio je da je more božanstveno, kristalno čisto i idealne temperature - dovoljno toplo da prija i dovoljno hladno da rashladi.

Pigadia je simpatičan primorski gradić sa lukom i mnoštvom restorana. Za mene je simbol Pigadije kameni brodić smešten na stepeništu koje izlazi na šetalište i luku. U Pigadiji ima i nekoliko lepih crkava, čak smo jedno veče prisustvovali ceremoniji crkvenog venčanja jednog para u centru Pigadije. Malo dalje od centra grada, između plaže Vronti i puta ka Aperi, nalaze se ostaci kapele Agia Fotini, jedne od najzanimljivijih istorijskih znamenitosti na ostrvu. Na tom lokalitetu su upečatljivi mramorni okvir crkve, ranohrišćanski mermerni ukrasi i drugi verski simboli.

U Pigadiji, kao i u svakom turističkom mestu, ima i puno suvenirnica, među kojima se izdvaja jedna sa suvenirima načičkanim od poda do plafona i velikom lutkom obučenom u tradicionalnu nošnju. Osim što lepo izgleda, lepo i košta :). Cene suvenira, a i svega ostalog na Karpatosu veće su od cena istih i sličnih proizvoda na ostalim grčkim ostrvima koja sam posetila.

Osim Pigadije, na Karpatosu su sva ostala naselja razbacana po brdima i planini. Olympos je svakako najlepše od svih sela na Karpatosu ali ne znam da li je to razlog zbog čega je to malo naselje postalo selo-muzej i jedna od najinteresantnijih atrakcija na ostrvu ili su ciljano izabrali Olympos da ga ušminkaju i naprave interesantnim za turiste. Položaj sela je fascinantan. Smešten je u izolovanom predelu, na litici u severnom delu Karpatosa. Od Pigadije ga deli oko sat vremena vožnje po dobrom ali strmom i veoma krivudavom putu. Na pojedinim deonicama puta postoji opasnost od odrona, a mrežica nema nigde. Ipak, predeli kroz koje se prolazi su prelepi, pa se sve ostalo zaboravi.

Mi smo u Olympos stigli u kasnim popodnevnim satima i time smo izbegli gužvu koja je najveća oko podneva jer tada najviše organizovanih tura posećuje ovo simpatično mesto. Olympos je drugačiji od svega što sam videla na Karpatosu. Pristup automobilima i skuterima moguć je do ulaza u selo, a dalje se ide peške uskim uličicama. Tu se nalaze radnjice sa autentičnim domaćim proizvodima i ručnim radovima, kao i restorani vrlo privlačnog enterijera sa zanimljivom ponudom obroka. U centru sela je crkva sa visokim tornjem, a samo nekoliko koraka dalje pogled puca na severozapadnu obalu Karpatosa. Krajnji sever ostrva je neprohodan za automobile, pa je najdalja tačka do koje smo došli bio Olympos.

Ono najlepše što Karpatos nudi su svakako plaže i prozirno čisto toplo more u svim nijansama plave boje, a ono što je za mene velika prednost plaža na ovom ostrvu je to što ima prelepih izolovanih plaža i uvala gde čak i u avgustu gotovo da nema nikoga ili ima zanemarljivo malo turista. Međutim, neke čuvene plaže koje su takođe prelepe i vredne svake sekunde provedene na njima, dosta su posećene.

Od tih popularnih plaža najbliže Pigadiji su Veliki i Mali Amopi, do kojih se redovnom autobuskom linijom stiže za 15-tak minuta. Ove dve plaže su povezane stazom koja krivuda duž obale mora. Obe su peščane i plitke, idealne za porodice sa malom decom, a i za sve ostale koji vole takve plaže. Jedina moja zamerka je velika gužva. Ako se to izuzme, plaže su fantastične, sa dosta prirodnog hlada i prelepim pejzažima. U neposrednoj blizini plaže Veliki Amopi, nalazi se šljunkovita plaža sa suncobranima i ležaljkama, a kad se krene dalje šetalištem, ima još nekoliko manjih plaža i uvala, većinom divljih i idealnih ako želite mir i tišinu.

Zapadno od Amopija, na južnoj obali Karpatosa, nižu se plaže koje su uglavnom peščane ili su sa sitnim šljunkom. Neke od najpopularnijih na tom delu Karpatosa su Damatria, Christou Pigadi, Kokkini i Diakoftis, koja je najbliža aerodromu. Na jednoj kratkoj deonici u blizini aerodroma put je ravan i tu svi redovno daju gas jer je to jedino ravno parče puta na ostrvu.

Od svih plaža na jugu Karpatosa, nama je najviše „legla“ plaža Agrilaopotamos, koja se nalazi zapadno od Diakoftisa. To je jedna prostrana peščana plaža sa interesantnim stenama i uvalama u blizini. Na njoj nema suncobrana ni ležaljki, a uz ovu plažu smo videli nekoliko kamp kućica. Mi smo zauzeli hlad pod jednom velikom stenom, lepo se naodmarali i iskupali i krenuli ka krajnjem zapadu ostrva.

Na najzapadnijoj tački Karpatosa nalazi se plaža Agios Teodoros. Ona je prilično izolovana od ostalih mesta na ostrvu i samim tim interesantna. Usečena je u liticu i prilično je uska, a posuta je sitnim šljunkom i peskom. Agios Teodoros je uređena plaža sa nekoliko suncobrana i ležaljki. Osim toga, na ovoj plaži ima i lekovitog blata.

Severno od plaže Agios Teodoros, a takođe na jugozapadnom delu Karpatosa nalaze se letovališta Arkasa i Finiki. U Arkasi smo se iskupali na plaži Agios Nikolaos gde su bili najveći talasi koje sam videla na ostrvu, iako ni tu talasi nisu bili nešto posebno veliki. Na ovoj plaži se nalazi lep kafić gde smo se osvežili. U Finikiju se nismo mnogo zadržali, mada je i to mesto simpatično, posebno u blizini luke, gde ima nekoliko lepo sređenih taverni, a na brdu se nalazi crkvica.

Na istočnoj obali Karpatosa smeštene su tri najpoznatije plaže na ostrvu. Od njih je glavnom gradu najbliža Achata, koja se nalazi 12 km severoistočno od centra Pigadije. Iako je lepa, šljunkovita i besprekorno čista, ova plaža na mene nije ostavila neki poseban utisak. Mi smo na njoj proveli jedno pre podne. I ovde smo pronašli hlad pod stenom i lepo se iskupali.

Severno od Achate je Kira Panagia. Najpoznatiji pejzaž sa reklamnih fotografija Karpatosa skriven je na ovoj plaži. Tu se nalazi čuvena crkva sa crvenom kupolom i zvonom koje svi fotografišu uz, naravno, plažu u pozadini. Ovde je, kao i na plaži Achata, prilična gužva ali mora ima dovoljno za sve...

Još severnije je plaža Apella, koja se meni najviše svidela od te tri plaže. I ona je šljunkovita i dosta je posećena, kao i Achata i Kira Panagia, ali je ova plaža toliko velika da nema ni govora o nekoj pretrpanosti. Ovde dolaze i organizovane brodske ture ali ja ipak mislim da je bolje doći automobilom ili skuterom jer tako možete ostati koliko vam je volja. Mi smo bili raspoloženi za celodnevno uživanje na ovoj plaži pod borovima koji su se povili od vetra. Iznad plaže postoje šumske stazice i odatle se pruža fenomenalan pogled na celu plažu.

Od glavnog puta do svake od ove tri plaže vode uski i krivudavi putevi koji su na većem delu bez bankina. Mimoilaženje sa drugim automobilima je na nekim delovima teško. Na putu do i od plaže Apella smo molili Boga da nam niko ne naiđe u susret jer je put do te plaže najuži u poređenju sa putevima koji vode do prethodne dve plaže ali je srećom to ujedno i najkraći od ta tri puta.

Osim plaža Apella i Agrilaopotamos, moj favorit na Karpatosu su plaže u mestu Kato Lefkos. Na ovim plažama su mi se posebno svideli interesantni sprudovi i stene, a najviše vremena sam provela u delu plaže koji bi se mogao nazvati prirodnim bazenom sa predivnom čistom i toplom vodom.

I mogla bih da pišem još... ali nijedan opis doživljaja Karpatosa nije dovoljan da dočara sve lepote ovog ostrva. Nisu dovoljne ni slike. Treba otići na Karpatos i zaboraviti na ostatak sveta.