Na ulazu u Đerdapsku klisuru, na desnoj obali Dunava, nalazi se tvrđava Golubački grad ili popularnije nazvana Golubačka tvrđava. Na različitim jezicima ova tvrđava ima različite nazive ali je u svakom nazivu osnova reč „golub“. Prema jednoj od legendi dobila je ime po vizantijskoj princezi Jeleni, koja je bila zarobljena u utvrđenju, pa je jedinu utehu nalazila u golubovima. Tačno vreme nastanka Golubačke tvrđave nije poznato. Jedino se zna da se prvi put pominje 1335. godine i da je imala strategijski i odbrambeni značaj.
Golubačka tvrđava je pozicionirana na mestu gde je Dunav najširi. U blizini tvrđave, na sred Dunava, upadljiva je stena visoka 5m, poznata kao Baba-kaj, što na turskom znači „pokaj se“. I za ovu stenu se vezuje legenda po kojoj je lepa devojka Golubana tu izgubila život jer je odbila turskog pašu koji se u nju zaljubio i pokušavao da je osvoji raskošnim poklonima. Nakon što ih je Golubana sve odbila, po pašinom naređenju, za kaznu je vezana za dunavsku stenu ne bi li se pokajala i tako je stena dobila prepoznatljivo ime.
Pre nešto više od deset godina, kada sam u sklopu jedne planinarske ture obilazila Golubac, tu je postojala samo tvrđava bez ikakvih okolnih sadržaja. Od 2014. godine se intenzivno radi na njenoj rekonstrukciji, tako da je Golubačka tvrđava danas turistički veoma atraktivna, kako zbog svoje lokacije, tako i zbog brojnih arheoloških otkrića koja su tu pronađena. Prilikom moje poslednje posete Golubačkoj tvrđavi, interesantna mi je bila izložba o predmetima koji su otkriveni tokom izgradnje novog tunela i obilaznice, kao i ostaci turskog kupatila i rimske kuće, koji se nalaze u okviru ovog lokaliteta. Najavljeno je da će od marta 2019. godine biti omogućen ulaz u tvrđavu.
U
blizini Gamzigradske banje, kod Zaječara, nalazi se jedan od
najznačajnijih antičkih arheoloških lokaliteta u Srbiji. To su ostaci
antičke rimske carske palate Feliks Romulijane (lat. Felix Romuliana)
koja je od 2007. godine deo UNESCO-ve svetske baštine. Ova palata
predstavlja rezidenciju rimskog cara Gaja Valerija Maksimijana Galerija,
koji je bio Dioklecijanov zet, a vladao je početkom četvrtog veka. Pred
kraj svoje vladavine, kada je odlučio da se povuče u rodni kraj, nastala je Feliks
Romulijana, koju je Galerije nazvao po svojoj majci Romuli.
U
prvi mah, po otkriću Romulijane, mislilo se da su pronađeni ostaci
rimskog vojnog logora. Na osnovu daljih istraživanja arheološkog
nalazišta u Gamzigradu otkriveni su brojni detalji koji su opovrgli
prvobitnu teoriju da se radi o logoru. Pronađeni su mozaici, nakit i
novčići, a otkriće kamena sa natpisom "Felix Romuliana" definitivno je
razrešilo misteriju ovog lokaliteta.
Tu
se nalazio grandiozni dvorski kompleks, takoreći mali grad koji su činili
carska palata, mali i veliki hram, terme i druge građevine, a ceo kompleks je
bio opasan bedemom od 20 odbrambenih kula. Najveća građevina u okviru ovog
kompleksa je Jupiterov hram, koji je jedan od najvećih hramova u Evropi. Palata
predstavlja najbolje očuvan primer posebne kategorije rimske dvorske
arhitekture ali se pretpostavlja da nikada nije dovršena. U Romulijani je
postojao i sistem podnog grejanja, akvadukt i dva bunara koji su sačuvani.
Objekti
u okviru ovog kompleksa bili su ukrašeni freskama, mozaicima sa
različitim motivima i ukrasima od velikog istorijskog i umetničkog
značaja. Među brojnim mozaicima koji su pronađeni na ovom lokalitetu,
neki su pokriveni peskom da bi se sačuvali od propadanja, a najvredniji
se čuvaju u zaječarskom muzeju. Podni mozaici Felix Romuliane svrstavaju
se među najbolja ostvarenja kasnoantičkog perioda u Evropi. Jedan od
najpoznatijih motiva sa mozaika poda palate u Gamzigradu je toliko
geometrijski precizno izveden da se do najsitnijeg detalja može
generisati pomoću odgovarajućeg računarskog algoritma.
Na
osnovu iskopina na lokalitetu Magura, u blizini Feliks Romulijane,
utvrđeno je da su tu sahranjeni Galerije i njegova majka. Na ovom
lokalitetu su otkrivene dve bogato ukrašene zidane grobnice i dve humke
sa lomačama na kojima je izvršeno njihovo spaljivanje i apoteoza.
Severno
od bedema Feliks Romulijane pronađeni su brojni predmeti, koji su
pripadali prvim stanovnicima Gamzigrada, kao što su delovi grnčarije iz
poznog bronzanog doba, bronzani nakit iz starijeg gvozdenog doba i
kamene sekire iz trećeg milenijuma pre nove ere. Ipak, veliki deo ovog
lokaliteta još nije otkriven, a ko zna kakve sve tajne krije Gamzigrad.
Najjužnije mesto koje sam posetila u Italiji je živahan lučki grad Salerno, smešten na obali Tirenskog mora. Na putu do Salerna, obišli smo celu Amalfi obalu, sve vidikovce i sva mesta od Sorenta do Salerna, pa mi je i sam put bio uzbudljiv, a ne samo obilazak grada.
Prvo što me je impresioniralo u Salernu je dugačko šetalište Trieste Lungomare, koje se prostire duž obale, a uokvireno je drvoredima, palmama i raznovrsnom mediteranskom vegetacijom. To šetalište je specifično po nizu klupa koje prate drvorede. Ni na jednom šetalištu nisam videla toliko klupa kao na ovom, a na pojedinim delovima šetališta se nalaze i baštenske ljuljaške.
Istorijski centar Salerna je lepo uređen i interesantan. Salerno odiše dugom tradicijom u nauci, kulturi i umetnosti. O tome svedoče brojne građevine, kao što je velika gradska katedrala unutar koje se nalazi grobnica Sv. Mateje, brojne crkve i muzeji, među kojima poseban značaj ima Muzej medicine jer je u Salernu osnovan prvi Medicinski fakultet.
Najstarija botanička bašta u Evropi nalazi se takođe u Salernu. To je vrt Minerva, koji je pripadao medicinskoj školi iz XIV veka. Značajna je i Palata Pinto, zadužbina poznate plemićke porodice iz Salerna, gde su izložena brojna umetnička dela, među kojima su i dela Andrea Sabatinija, poznatog salertinskog slikara. Na brdu iznad grada se nalazi veliki zamak Castello di Arechi, izgrađen u vizantijskom stilu, u kojem se danas uglavnom održavaju razne umetničke postavke i izložbe. Salerno ima gradsku plažu Sveta Tereza, kao i plažu Torione, koju nisam videla, mada sam od meštana čula da nije ništa specijalno. Ipak, Salerno je atraktivan turistima pre svega zbog blizine Amalfi obale.
Kao i u celoj južnoj Italiji, meštani Salerna su izuzetno srdačni, gostoljubivi i beskrajno simpatični i to je ono što ostavlja najjači utisak.