Na organizovani izlet u etno selo Stanišiće išla sam jednog sunčanog
oktobarskog dana. To
je jedan od izleta koji se većim delom godine nalazi na listi grupnih popusta
različitih web portala u Srbiji i Republici Srpskoj. Najčešće se organizuje kao
celodnevni izlet i obično postoji veliko interesovanje putnika, posebno u
proleće i jesen.
Stanišići se nalaze na 3 km od Bijeljine, prema Pavlovića mostu. Od reke Drine i granice sa Srbijom ovo etno seli deli samo par kilometara. Nastalo je 2003. godine po ideji Borisa Stanišića, koji se godinama bavio sakupljanjem starih predmeta i konstrukcija starih autentičnih kuća u srpskim selima srednje Bosne. Sa željom da se vreme i kultura življenja sa kraja 19. i početka 20. veka sačuvaju od zaborava, nastalo je etno selo Stanišići. Interesantno je da je to zapravo planinsko selo iako se nalazi u sred semberske ravnice.
Ovo etno selo je podeljeno
na dve celine: svetovnu i duhovnu. Prva prikazuje svetovni život i čini je
kompleks drvenih kućica dinarskog tipa sa visokim krovovima i autentičnim
starinskim predmetima, a tu su i kameni bunar, kovačnica, vodenice, ambar i još
nekoliko objekata u kojima se neguju stari zanati. Između brvnara su popločane
kamene staze, a po mom ukusu, najlepši deo sela čine potok i dva jezera, koji
se nalaze u centralnom delu etno sela. Po ovim jezercima ponosno plove patke i
labudovi.
Druga celina je duhovnog
karaktera i za razliku od svetovnog dela, gde preovlađuje drvo, u duhovnom delu
Stanišića svi objekti su urađeni u kamenu. U tom delu etno sela se nalaze
replike različitih srednjovekovnih pravoslavnih zdanja. Tu je najznačajniji
objekat manastir Svetog oca Nikole, replika manastira Kumanice, zadužbine
Nemanjića. Interesantno je da je mala crkva Krstionica rađena po uzoru na crkvicu
koja postoji na Aljasci. Svetovni i duhovni deo etno sela povezani su kamenim
mostom, koji predstavlja repliku Kozje ćuprije iz Sarajeva.
U
Stanišićima postoji i kameni amfiteatar, gde se odigravaju različite kulturne
manifestacije.
Нема коментара:
Постави коментар