Duž
šetališta pored plaže u Igalu nižu se restorani i kafići, među kojima
mi je najupečatljivija Konoba Ilijada. Ovaj restoran se pre svega po
izgledu izdvaja od obližnjih restorana. Lokacija mu je fantastična. Na
samo nekoliko koraka od Ilijade počinje Blatna plaža, koju neki zovu i
Stara banja. Ona je čuvena po svom lekovitom blatu koje pre svega pomaže
u lečenju reumatskih tegoba, mada prija i onima koji nemaju takvih
problema :).
U
pauzi između mazanja blatom i izležavanja na plaži, prijalo mi je
okrepljenje u vidu lignji na žaru. Ilijada mi je bila prvi izbor za
ručak pre svega zbog zanimljive dekoracije, pa sam nekako pretpostavila
da je i hrana dobra :). Lignje su bile odlične, a još bolje je bilo
domaće belo vino kojim smo ih zalili :).
Ambijent
restorana sasvim odgovara mestu na kojem se nalazi. Eksterijerom i
enterijerom Ilijade dominiraju ribarske mreže i različiti predmeti od
drveta. Na ulazu u restoran sa leve strane nalazi se skulptura
Crnogorke, dok se sa desne strane nalazi skulptura Crnogorca. Obe
skulpture su izrađene od metala i predstavljaju tradicionalno odevene
predstavnike crnogorskog naroda. U mediteranskom ambijentu ovog
restorana, osim pomenutih lignji, na standardnom meniju su i drugi
specijaliteti, poput hobotnice, krabe, gambora, dagnji... naravno tu je i
riblja čorba, kao i nezaobilazni roštilj.
Tradicionalno jedan od
najvećih trgovačkih centara, a sada jedno od najpopularnijih bugarskih
letovališta, Nesebar predstavlja spoj bogate istorije i modernih hotela i
restorana. U skladu sa tim je podeljen na stari i novi Nesebar. Stari Nesebar
se nalazi na poluostrvu. Čak i iz daljine izgledao mi je vrlo upečatljivo, a
kad sam stala na kaldrmu starog grada, na prvi pogled su me oduševila kamena
zdanja.
U Nesebar smo stigli iz
Sarafova za oko pola sata vožnje. Najpre smo svratili na prelepu peščanu plažu
u novom delu Nesebara. Iako su tada tamni oblaci počeli da se nadvijaju nad
plažom, ništa nije moglo da mi pokvari utisak. Crno more ni po tako oblačnom
vremenu nije „crno“.
Nastavili smo ka starom
delu Nesebara gde smo se parkirali na velikom parkingu u neposrednoj blizini
gradskih zidina. Ulaz u stari Nesebar simbolično je obeležen drvenom
vetrenjačom. Šetnja kroz ovaj grad-muzej je šetnja kroz vekove. Od 41 crkve,
koliko ih je u Nesebaru nekada bilo, danas se u ovom gradu mogu videti ostaci
njih dvadesetak, a aktivna je samo jedna, dok su druge pretvorene u muzeje i
galerije. Jedna od najstarijih je Bazilika na obali, koja potiče iz petog veka
naše ere, a na mene je najjači utisak ostavila crkva Hrista
Pantokratora, koja se nalazi u srcu ovog drevnog grada. U njoj danas postoji galerija u kojoj posetioci
kroz mape, fotografije i predmete mogu upoznati Nesebar iz perioda od IV do XIX
veka. Stari Nesebar je pod zaštitom UNESCO-a od 1983. godine.
U uskim uličicama starog
Nesebara osim pregršt istorije, postoje i mnogobrojne radnje sa proizvodima od
kože, krzna i drveta, a tu su i heklane stvari i slike sa morskim pejzažima i
motivima starog grada. U tim radnjicama prodaju i kozmetiku od čuvene bugarske
ruže, a naravno ima i raznoraznih suvenira, među kojima, osim onih klasičnih
koji postoje u svakom turističkom mestu, u Nesebaru možete videti grčke mačeve,
turske jatagane, ruske petokrake i bugarske šapke. Meni su ipak najupečatljivije
bile ogromne drvene štipaljke u raznim bojama. Zanimljivo je da smo u Nesebaru
naišli na menjačnice sa povoljnijim kursom u odnosu na Sofiju i Burgas.
Tri kilometra severno od
Nesebara nalazi se najveći turistički kompleks na bugarskom primorju - Sunčev
breg, naselje koje je rekorder po broju hotela na bugarskoj obali. Plaža u
Sunčevom bregu je peščana, prostrana i dobro organizovana. Početkom juna još
nije vrvelo od turista ali pretpostavljam da je u jeku sezone dosta drugačija
situacija.
Sunčev breg nam je bila
poslednja stanica na bugarskom primorju u ovoj sezoni. Obilazak ostalih
turističkih mesta na Crnom moru ostavljamo za neki drugi put...