Na ulazu u Stari grad
pažnju nam je najpre privukao visoki toranj - Michalská brána. Izgrađen je oko
1300. godine kao osmatračnica, a rekonstruisan je 1758. kada je na vrh stavljen
kip svetog Michala u borbi protiv zmaja. Danas je ovo jedna od nezaobilaznih
atrakcija u Bratislavi. U ovom tornju koji je preživeo više država i još više
vladara, posetioci mogu videti bogatu izložbu oružja.
Bratislava mi je još od prvog
susreta ostala u sećanju po neobičnim skulpturama u Starom gradu: paparacu koji
se nalazi pored istoimenog restorana, radniku koji viri iz šahte - poznatom kao
Čumil, spomeniku posvećenom Ignácu Lamáru koji obučen u svečano odelo
pozdravlja prolaznike podizanjem šešira i Napoleonovom vojniku koji je
naslonjen na klupu na sred trga Hlavné námestie. Kada iz Starog grada izađete
na šetalište pored Dunava, sačekaće vas još jedna interesantna skulptura -
Zvončica!
Naravno, ceo grad je bio lepo
okićen ali to nije ni približno raskošno kao u drugim većim evropskim
gradovima. Čak ni gužva na ulicama nije bila onakva kakvu bih očekivala u
novogodišnjoj noći. Ipak, Beč, koji je samo 60km udaljen od Bratislave, mnogo
je primamljiviji za turiste. I mnogi Slovaci odlaze u Beč na doček Nove godine.
Ova dva grada su najbliži glavni gradovi u Evropi, a pre Prvog svetskog rata
bili su povezani tramvajskom linijom.
Najimpozantnija i najznačajnija katedrala u Bratislavi
je katedrala svetog Martina, koja potiče još s kraja 13 veka. Nalazi se na
izlazu iz starog grada, kada se krene ka Bratislavskom dvorcu. U njoj su
krunisani mnogi kraljevi među kojima su Maksimilijan, Leopold I, Jozef I i
Marija Terezija. U Bratislavi ima još mnogo crkava od kojih je meni
najsimpatičnija Kostol svätej Alžbety, prepoznatljiva po plavoj boji fasade i
enterijera.Interesantno je da smo u Bratislavi za vreme novogodišnjih praznika na svakom koraku nailazili na ljude iz Srbije i sa prostora bivše Jugoslavije, a i Slovaci su veoma prijatni i srdačni domaćini, pa smo se osećali kao kod kuće.


Нема коментара:
Постави коментар